Zelena ekonomija se definiše kao ona koja „emituje malo ugljenika,
efikasno koristi prirodne resurse i koja je socijalno inkluzivna“. Investicije
koje se planiraju u budućnosti će biti usmjerene na obnovljive izvore energije,
javni saobraćaj, energetsku efikasnost, održivu poljoprivredu i mjere za
zaštitu ekosistema i biološke raznolikosti.
Procjene UN-a za sljedećih 20 godina su da će samo investicije u
energiju premašiti 350 milijardi dolara, dok će 200 milijardi dolara biti uloženo
u razvoj i ,,ozeljenjavanje“ saobraćajnog sektora, a po 134 milijarde dolara u
sektore građevinarstva i turizma. Više od 100 milijardi dolara je namijenjeno
planu za upravljanje otpadom i vodnim resursima, a 76 milijardi dolara za
povećanje efikasnosti u industriji.
Osnovni instrument tranzicije svjetskih ekonomija ka zelenom rastu
tiče se promjene ponašanja ljudi i transformacije tržišta rada, odnosno kreiranja
„zelenih poslova”, kao I jačanja potrebe za „zelenim” inovacijama i
tehnologijama. Sve to je u cilju ublažavanja posljedica klimatskih promjena,
smanjenja emisija gasova staklene bašte i CO2, transport i skladištenje,
smanjenje upotrebe fosilnih goriva i veća upotreba obnovljivih izvora energije,
efikasnije i čistije proizvodnje, proizvodnji čiste pijaće vode, očuvanja kvaliteta
vazduha i zemljišta i sličnih aktivnosti.
Energetika je ključna oblast razvoja ekonomije svake zemlje posebno
imajući u vidu da se približavamo kraju proizvodnje energije iz fosilnih goriva.
Energetika takođe direktno I indirektno utiče na životnu sredinu, ali i na rast
GDP-a, porast zaposlenja, ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba.
Neki od sektora u koje se uvodi princip zelene ekonomije:
• Poljoprivreda - ostvaruje najveći doprinos BDP-a (bruto društvenog
proizvoda) u mnogim zemljama u razvoju. U svijetu zapošljava približno 1,3
milijarde radnika.
• Prostorno planiranje u gradovima - to su mjesta gdje živi polovina
svjetske populacije. Dobro osmišljeni gradovi imaju veliki potencijal da se na
pravi način kombinuju efikasnost resursa sa ekonomskim i socijalnim prilikama.
• Građevinarstvo - zgrade su „krivci“ za preko 40% potrošnje ukupne
svjetske primarne energije. Nove zelene zgrade mogu da pomognu zemljama u
razvoju da zadovolje dodatnu tražnju za stambenim zgradama.
• Energetika - obnovljivi izvori energije treba da se udvostruče do
kraja 2050. godine prema scenariju zelene ekonomije.
• Šumarstvo - šume nestaju velikom brzinom zbog prekomjerne upotrebe.
Akcija koja se sprovodi na međunarodnim i nacionalnim nivoima ima za cilj da se
otvore nova radna mjesta u oblasti šumarstva.
• Ribarstvo - godišnji profit od ribarskih preduzeća širom svijeta
iznosi oko 8 milijardi dolara, i direktno i indirektno podržavaju 170 miliona
radnih mjesta.
• Industrijska proizvodnja - troši trećinu globalne energije, emituje
četvrtinu ukupnih svjetskih emisija gasova staklene bašte, i predstavlja
značajan dio osnovnog resursa.
• Turizam - akcenat je na ulaganju u održivi turizam čija rješenja
mogu doprinijeti održivom
Нема коментара:
Постави коментар