Koncept zelene ekonomije podrazumijeva široko korišćenje obnovljivih izvora energije, povećanje broja radnih mjesta i investicija u zelenim granama industrije.
Na svjetskoj konferenciji Ujedinjenih nacija o životnoj sredini, održanoj u Stokholmu 1972. godine, veza između ekonomskog razvoja i zaštite životne sredine prvi put se pojavila u međunarodnoj agendi. Generalna skupština UN je 1983. godine osnovala Svjetsku komisiju za životnu sredinu i razvoj (Komisija Brundtland, nazvana po predsjedavajućoj). Tada je nastao dokument „Naša zajednička budućnost“ u kome je izložen koncept održivosti sa ekološkim, ekonomskim i socijalnim aspektima. Konferencija Ujedinjenih nacija o životnoj sredini i razvoja održana je u Rio de Žaneiru 1992. godine. Neformalno je nazvana Samit o Zemlji. Na konferenciji je osnovan Globalni fond za životnu sredinu (GEF), koji je danas najveći finansijer projekata za poboljšanje globalnog okruženja u četiri oblasti: klimatske promjene, gubitak biodiverziteta, zagađenje međunarodnih voda i trošenje ozonskog omotača. Agenda 21 (označava 21.
vijek) je akcioni plan UN u vezi sa održivim razvojem koji je donijet na ovoj konferenciji.
Jedna od najznačajnih konferencija zelene ekonomije je Svjetski samit o održivom razvoju u Johanesburgu 2002. godine. Nakon toga, održana je konferencija Ujedinjenih nacija o održivom razvoju Rio +20 u Brazilu 2012.godine, povodom Konferencije Ujedinjenih nacija o životnoj sredini i razvoju koja je održana 1992. godine.
Zelena ekonomoja je jedna od inteligentnih inicijativa. Ona pruža takve mogućnosti kako za pojednica tako i za cijelu planetu. Za smanjenje siromaštva od ključnog značaja je obnovljiva energija. Razvoj zelene ekonomije prate suptilne metode planiranja koje će podstaći dalji razvoj. To takođe znači da treba uspostaviti niz pravilnika i propisa koji prate takav razvoj i planiranje. Kroz planiranje je takođe neophodno promovisati ekološke principe u industriji, energetici, saobraćaju, trgovini i poljoprivredi.
Нема коментара:
Постави коментар