Razumijevanje klimatskih promjena u 10 jednostavnih koraka

Poslednji izvjestaj Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama je skoro pa gotov, a napisan je od strane hiljadu naučnika. Izvjestaj je veoma važan, ali i pomalo dosadan.

Ono što ljudi treba da znaju je: Koliko su loše klimatske promjene? Šta možemo da uradimo povodom toga? Koristeći najnovije IPCC nalaze i nekoliko drugih nedavnih otkrića, ovo je naš pogled na ono što treba da znate o klimatskim promjenama i šta da radite sa njima.

1. Političari govore - malo šta se dešava

Političari provode dosta vremena govoreći o smanjenju emisija gasova staklene bašte koje uzrokuju zagrijavanje planete. Ali, uprkos svim pričama, emisije i dalje rastu. Od 2000. do 2010. godine emisije gasova staklene bašte su rasle brže nego ranije. Razlog? Mi nastavljamo da sagorijevamo više fosilnih goriva. Savjet naučnika iz oblasti klime, je jasan: moramo da se oslobodimo od veštačkih emisija ugljenika u potpunosti.

2. Bez akcije, stvari će se pogoršati

Ponestaje nam vremena i ako ne počnemo da se zajednički borbimo protiv klimatskih promjena, posledice će biti sve gore. Bez smanjenja emisija život na Zemlji će biti veoma topao, haotičan i nepredvidiv. Globalno zagrijevanje će djelovati kao stara, slomljena mikrotalasna - neki delovi planete će doživjeti blage poraste u temperaturi dok će drugi jednostavno izgoreti.

Ako uskoro ne smanjimo emisije, apokaliptički šumski požari, smrtonosni toplotni talasi i gubici u proizvodnji hrane mogli bi da postanu normalne pojave. Sa visokim temperaturama vazduha i mora, ekstremni vremenski događaji će se dešavati sve više i više, i dovešće do uništavanja domova i sredstva za život. Kako nivo mora raste, tropsko-ostrvske države mogu biti pod vodom i veći gradovi, kao što su London i Njujork će biti u ozbiljnoj nevolji .

Naučnici su identifikovali određene vruće tačke - nivo zagrijavanja iznad kojih ćemo početi brže ići prema izuzetno opasnim, nekontrolisanim i nepovratnim promjenama. Naučnici se slažu o realnosti ovih vrućih tačaka, ali je i dalje teško reći tačno koliko zagrijevanja će biti potrebno da dođe do njih.  Zbog ozbiljnosti postizanja jednog ili više ovih vrućih tačaka, jedino razumno rješenje je da pokušamo da ih izbjegnemo tako što ćemo ograničiti dalje zagrijavanje što je više moguće .

 

3. Još uvijek možemo spriječiti klimatski haos

Do sada, prosječna temperatura na površini planete porasla je za oko 0,85°C u odnosu na prethodna industrijska vremena. Dalji porast prosječne temperature na Zemlji izazvao bi velike glečere da se otope, nivo mora da poraste, vrste da se kreću, i tako dalje.Svjetski lideri su se  složili da se smanji emisija, tako da se ograniči zagrijevanje do maksimalno 2°C u nadi da ćemo izbjeći uticaj veoma opasnih posledica. Ali čak 2°C bi moglo izazvati ozbiljne probleme za mnoge djelove svijeta. To je razlog zašto više od 100 zemalja traže da se zagrijevanje održava ispod 1,5°C. Dobra vijest je da, prema IPCC, ipak je moguće ograničiti zagrijevanje na oko 1,5°C ili možda čak i manje. Da bi se to postiglo, vjerovatno ćemo morati da smanjimo emisiju gasova staklene bašte negdje između 70 % i 95 % do 2050. Imamo 35 godina da to uradimo.

 

4. Potrebna nam je transformacija

Odakle emisije gasova staklene bašte dolaze i kako da ih se otarasimo? Većina emisija dolaze iz sagorijevanja fosilnih goriva - uglja, nafte i prirodnog gasa. Ako želimo da izbjegnemo klimatske promjene, mi ćemo morati da transformišemo cio naš energetski sistem i da zaustavimo kopanje i spaljivanje ovih goriva.

Niz alternativnih izvora energije može da se koristi kao zamjena fosilnih goriva, ali što je najvažnije, moramo povećati energetsku efikasnost. Takođe, je potrebno zaustaviti sječe šuma, učiniti proizvodnju hrane održljivijom, i zamjeniti štetne industrijske gasove i procese čistim alternativama.

5. Ugalj je javni neprijatelj broj jedan

Ugalj je najprljaviji od fosilnih goriva, i njegovo sagorijevanje čini 73 % od emisija u proizvodnji električne energije. Ipak, između 2000. i 2010. godine, potrošnja uglja je rasla brzo, posebno u Aziji. Oslobađanje od uglja je ključ za borbu protiv klimatskih promjena.

Globalne zajednice i donosioci odluka počinju da shvataju koliko je ugalj zastareo i opasan. Upotreba uglja izaziva zagađenje vazduha, nestašice vode i drugih oštećenja ljudi i životne sredine. Oslobađanje od uglja bi poboljšalo zdravlje mnogih naroda i spasilo mnoge živote. Prema SZO, 1 milion ljudi umre svake godine zbog zagađenja vazduha ugljem. Neke od najdramatičnijih i najuticajnijih promjena se dešavaju u Kini i SAD. Kineski bum uglja čini se konačno dolazi do kraja, ali i u SAD, to zanači da je samanjena upotreba uglja za skoro 21 % od 2007.  Kako investitori počinju da shvataju da su dani uglja odbrojani, reputacija uglja se mijenja iz "velikog biznisa" ka "užasno lošem dugoročnom investiranju".

 

6. Obnovljiva energija je ovdje, jeftina i spremna da se uključi

Evo šta je novo od poslednjeg klimatskog izveštaja UN-a u 2007. godini: obnovljiva energija je napravila proboj. Obnovljivi izvori energije sve brže rastu i postaju mnogo jeftiniji. Vjetar je sada najjeftiniji izvor nove električne energije u sve većem broju zemalja, dok su cijene izgradnje solarnih elektrana pale za 80% od 2008. godine i očekuje se da će nastaviti da padaju.

Od 2005. do 2012. godine, proizvodnja električne energije od energije vjetra porasla je do pet puta i solarne energije za 25 puta. Obnovljivi izvori sada pokrivaju petinu cjelokupne potrošnje energije u svjetu. Kako stvari stoje, do 2030. vjetar bi sam mogao da obezbjedi petinu svjetske električne energije i do 2050. Sunce može biti glavni svjetski izvor napajanja. Iako se pomak već dešava, to se mora dešavati brže. Vlade treba da budu još profitabilnije u investiranju obnovljivih izvora energije umjesto fosilnih goriva.

7. Možemo i bez nuklearne energije i CCS – a

U principu, nuklearna energija i tehnologija hvatanja i skladistenja  uglja  (CCS) može pomoći da se smanji emisija. U praksi, ne izgleda da će se ovako šta desiti, i nije na velikoj skali u svakom slučaju.

Nuklearna energija, koja trenutno proizvodi samo 10,8% svjetskog snadbijevanja električnom energijom, na putu je ka izlazu. Reaktori širom planete su sve stariji i razvijanje novih postrojenja je skupo i obuhvata skrivene troškove. Oni će takođe veoma sporo proraditi. Još uvjek nismo smislili kako da se otarasimo nuklearnog otpada. Što se tiče tehnologije hvatanja i skladistenja  uglja, takođe je skupo i nije pokazalo mnogo rezultata. U stvari, CCS je tako skupo instalirati da tehnologija jednostavno nema ekonomsku održivost.

 

8. Ne možete to dirati

Ima još dosta uglja, nafte i gasa koji može da se iskopa, isisa i izvadi iz zemlje. Da bismo spriječili klimu da poludi, moramo da ostavimo većinu fosilnih goriva tamo gdje su. Ako nam je cilj da zadržimo povećanje temperature ispod 2°C, najviše što možemo sebi priuštiti je da koristimo oko jedne petine onoga što imamo u rezervi.

9. Djelovanje nije skupo. Nije gluma.

Naučnici su pokušali da shvate koliko će koštati da se uradi ono što je potrebno da klimatske promjene ne bi izmakle kontroli. Nije mnogo uopšte. Privreda će i dalje nastaviti da raste, samo što će rasti malo sporije.

Ako odustanemo od fosilnih goriva, velike su šanse da novac koji štedimo na zdravstvenu zaštitu zbog čistijeg vazduha, sam će isplatiti deo troškova radi te promjene. Prelazak na obnovljivu energiju je dobar za otvaranje novih radnih mjesta. Kada je Kina uložila u solarnu tehnologiju u 2010. godini, pola miliona novih radnih mjesta je kreirano.

 

10. Potrebno nam je da radimo zajedno, i da budemo korektni

Ako ćemo da transformišemo cijelu industriju energije u kratkom vremenskom roku,  mi ćemo morati da radimo zajedno.  Političari će morati da se umješaju i preuzmu odgovornost.

Bogate zemlje već emituju ogromne količine CO₂ (to je u suštini ono kako su se obogatili), i oni nose najveći dio odgovornosti za klimatske promjene koje mi sada vidimo. Ironično, oni koji su doprinjeli najmanje problemima, su oni najsiromasniji, a biće najteže pogođeni. U sredini, postoje zemlje koje se ubrzano razvijaju poput Kine, i po emisijama po osobi već prelaze Evropu, mogli bi da postanu oni koji mijenjaju igru u klimatskim akcijama.

Ako oštetite imovinu drugog lica, plaćate za to. To je ono što mi zovemo fer. Ako želimo zemlje sa veoma različitim nivoima odgovornosti, sposobnosti i ranjivosti za saradnju, moramo primjeniti iste principe pravičnosti u radu sa klimatskim promjenama. Zagađivači moraju da plate. Primjenom ovog principa treba da počnu od velikih korporativnih zagađivača. To je mjesto gdje veliki novac sjedi - novac napravljen od kopanja i sagorijevanja fosilnih goriva.

Izvor: www.greenpeace.org/

Pripremili: Anđela Đurđevac i Ivan Mijanović