Organsko vrtlarstvo podrazumijeva izbjegavanje korištenja hemikalija koje podstiču rast biljaka ili služe za zaštitu od štetočina. Umjesto toga oslanja se na prirodna načela koja se koriste već hiljadama godina. Permakultura ide korak dalje i naglašava održivost i rad sa prirodnim sredinom.
Permakultura je grana ekološkog dizajna, ekološkog inžinjerstva i dizajna zaštite sredine koja razvija održivu arhitekturu ljudskih naselja i samoodržive poljoprivredne sisteme po uzoru iz prirodnih ekosistema.
Samu riječ i principe osmislili su australijanci Bill Mollison i David Holmgren. Oni su 70-tih godina prošlog vijeka počeli razvijati ideje o stabilnim poljoprivrednim sistemima na ostrvu Tasmaniji.
Permakulturni dizajn se primjenjuje i na prirodni način izgradnje čineći održive ljudske zajednice.
Osnovna etička načela permakulture su:
– Briga za Zemlju: osigurati da se svi životni sistemi nastavljaju i množe. Ovo je prvi princip, jer bez zdrave zemlje, ljudi ne mogu napredovati.
– Briga za ljude: osigurati ljudima pristup tim resursima potrebnim za njihovo postojanje.
– Pravedna raspodjela: zdravi prirodni sistemi koriste izlaze iz svakog elementa da bi hranili druge. I ljudi mogu učiniti isto, upravljajući svojim potrebama možemo zaštititi prirodne resurse.
Permakulturni dizajn minimizira otpad, ljudski rad i unos energije za izgradnju sistema sa maksimalnim prednostima između dizajna elementa kako bi se postigla visoka nivo sinergije.
Valja napomenuti da je permakultura sistem dizajna, i kao takav može se primijeniti na bilo šta što zahtijeva dizajn. Najčešće se primjenjuje na dizajn kuća i uređenje okoline, integrirajući tehnike poput agrošumarstva, prirodne izgradnje i prikupljanja kišnice.
Nekoliko uobičajenih praksi permakulture:
Agrošumarstvo je integrirani pristup koji kombinuje drveće i grmlje s usjevima i /ili stokom. Zapravo, to je kombinacija poljoprivredne i šumarske tehnologije za stvaranje produktivnije, profitabilnije, zdravije i održivije upotrebe zemljišta. Moguće je koristiti stabla ili grmlje u poljoprivrednim sistemima, ili se uzgajaju ne šumski proizvodi u šumi, te tako nastaju „šume hrane“ ili šumski vrtovi.
Prirodna izgradnja uključuje niz sistema izgradnji i materijale koji stavljaju veliki naglasak na održivost. Načini postizanja održivosti kroz prirodnu izgradnju temelje se na trajnosti i korištenju minimalne obrade, obnovljivim izvorima energije, kao i recikliranom materijalu koji se proizvodi u zdravoj životnoj okolini i održava kvalitet vazduha. Prirodna izgradnja ima tendenciju da se oslanja na ljudsku radnu snagu, više nego na tehnologiju.
Prikupljanje kišnice je vrlo važan dio permakulture jer na taj način možemo osigurati vodu za piće, za kuvanje i ličnu higijenu, te vodu za stoku i zalivanje biljaka. Ovo čini važan doprinos dostupnosti pitke vode. Prikuplja se i otpadna voda iz domaćinstva, od pranja suđa ili rublja, takozvana „siva voda“, koja se može reciklirati i koristiti za navodnjavanje biljaka. Ova voda ne sadrži ljudski otpad, za razliku od „crne vode“ koja nastaje nakon kupanja, no ona se može koristiti za ispiranje toaleta.
Za malčiranje se može koristiti svaki organski materijal; kamenje, lišće, kartoni i slično, jer oni obavljaju više funkcija. Služe za upijanje oborina, smanjuju isparavanja, pružaju hranjive materije, povećavaju organske materije u tlu, suzbijaju rast korova i klijavost, održavaju temperaturu tla te štite od mraza. Malčiranje zapravo oponaša prirodne procese koji nastaju u šumama. Kada je malč smješten ispravno i u kombinaciji s drugim permakulturnim principima, to može generirasati zdrave, produktivne i lako održavajuće ekosisteme.
Visoke gredice se izrađuju koristeći kamene ili drvene okvire, u koje se stavlja zemlja ili kompost. Ove gredice su lakše za održavanje, bolje se dreniraju te su idealne za sadnju na neplodnim zemljama. Slično tome, Hugel Kultur je tehnika zakopavanja velikih količina drveta u tlo kako bi porozni sastav drveta koje se raspada djelovao kao upijajući sunđer te osiguravaju vlažnost tla tokom sušnih mjeseci.
Kod permakulture se još uobičajeno koristi:
Saradnja biljaka, insekata i životinja, čine bilo koje vrste koje iskorištavaju iste resurse. Njihovo djelovanje je korisno, neke biljke se sade radi hrane, neke da bi privukle korisne insekte, neke da bi ih odbile.
Efekat rubova je u permakulturi vrlo važan. U ekologiji je to učinak koji se dobija suprostavljanjem ili bliskim smještanjem kontrastnih okruženja u ekosistem. Permakulturisti tvrde da ondje gdje se znatno različiti sustavi susretnu, tu je područje od intenzivne produktivnosti. Dobar primjer za to je morska obala, tamo gdje se zemlja i more susreću,tamo je posebno bogato područje koje zadovoljava nesrazmjeran postotak ljudskih i životinjskih potreba. Od ove teze se razvila ideja gradnje spiralnih vrtova, ili jezerca koja su valovitih, a ne okruglih ili ovalnih rubova čime se povećava rubno područje. Prema tome su i rubna područja između šume i otvorenih područja najproduktivnija. Permakulturni dizajn rub vidi kao potencijal, a ne kao problem.
Prirodni uzorci djelovanja iz okoline su ono na što je fokusiran dizajn permakulture. Ovi obrasci mogu se koristiti kako bi se zadovoljio specifičan dizajn potreban za određeno područje.
Slojevi su jedan od alata koji se koriste za dizajniranje funkcionalnih ekosistema koji su održivi i od direktne koristi za čovjeka. Zreo ekosistem ima veliki broj odnosa između njegovih sastavnih dijelova: drveće, grmlje, pokrov tla, tlo, gljive, insekti i životinje. Budući da biljke rastu na različitim visinama, raznolika zajednica života može rasti u relativno malom prostoru.
Zone su način organizovanja elemenata dizajna u ljudskoj okolini na temelju učestalosti ljudske upotrebe i biljnih ili životinjskih potreba. Ono što često koristimo nalazi se u zoni blizu kuće, dok su djelovi koji imaju koristi od izolacije, poput nekih divljih vrsta, biti najudaljeniji od kuće. Područje se dijeli na pet zona: zona 0 je centar, kuća i tu se bavimo obnovljivim izvorima energije, stvarajući skladni održivi prostor u kojem živimo i radimo. Zona 1 namjenjena je elementima i aktivnostima kojima se često koristimo ili koji zahtjevaju našu redovnu pažnju poput salata ili mekog bobičastog voća, zatim je to mjesto za rasađivanje, za staklenike ili povišene gredice. Zona 2 je namjenjena za višegodišnje biljke koje ne zahtjevaju česta održavanja, dobro je mjesto za košnice ili veće komposte. Zona 3 služi za uzgoj glavnih usjeva za ličnu korist ili za prodaju, te ti uslovi nakon malčiranja ne zahtjevaju veće obrade. Zona 4 je polu divlje područje koje nam koristi za prikupljanje krmiva (pašnjaci), divlje hrane kao i za prikupljanje drva. Zona 5 je divlje područje u koje odlazimo učiti i promatrati.
Podjela posjeda na pet zona.
Sve ovo je uklopljeno u 12 načela dizajna: 1. Posmatraj i učestvuj, 2. Prikupi i sačuvati energiju, 3. Ostvari prinos, 4. Primjeni samoregulaciju i prihvati povratnu informaciju, 5. Koristi i cijeni obnovljive izvore energije, 6. Ne proizvodi otpad, 7. Dizajniraj od uzoraka prema pojedinostima, 8. Spajaj, a ne razdvajaj, 9. Koristi mala i spora rješenja. 10. Koristi i cijeni raznolikost, 11. Koristi i cijeni rubna područja, 12. Koristi promjenu reagujući na pravi način.
Sad kada smo iznjeli osnove permakultre možemo se pripremiti i stvoriti svoj prvi permakulturni vrt.
Kao prvo trebate dobro osmotriti i izabrati najbolju lokaciju te je osmatranje kroz različita doba dana. Zavisno od podneblja gdje živite, izaberite mjesta gdje će biljke imati dovoljno sunca, i bez jakih vjetrova. Naravno, ako ste u jako suvim i vrućim podnebljima, birajte mjesta gdje se vaše biljke neće ispržiti na najjačem suncu. Uzmite u obzir da će čak i najmanji posjed imati svoju vlastitu mikroklimu te prema tome sadite na suncu ili u sjeni zavisno od toga šta biljka zahtjeva.
Odaberite biljke koje su otpornije na bolesti i izbjegavajte one koje zahtijevaju dugotrajne radove poput prskanja i rezidbe. Znači, težište je na onim biljkama koje će prirodno uspjevati u odabranom području, umjesto onih koje će zahtijevati vaš dodatni rad kako bi ih zaštitili od okoline. Izaberite biljke koje služe za više svrha, neke će pružati zaštitu od prejakog sunca, neke od insekata, a neke povoljno djeluju ako se sade kraj drugih (dobri i loši susjedi) dok će neke privući korisne insekte. Ne zaboravite, u prirodi sve djeluje uzajamno, a permakultura se trudi kopirati obrasce iz prirode. Naravno da ćete sjeme ili same biljke birati iz organskog uzgoja, a ne one koje su prethodno tretirane.
Pripremite biljkama smještaj u povišenim gredicama. Kao što smo već opisali izuzetno su pogodne za rad, štite od proljećnih hladnoća i bolje iskorištavaju vodu. Osim toga vrlo su podobne i za ljude koji imaju male prostore ili žive u stanovima jer se mogu baviti i vertikalnim principima uzgoja.
Hranite svoje biljke koristeći organski otpad. Prikupljate sav otpadni organski materijal i odlažite ih u odlagališta za kompost, koji ćete iskoristiti za prehranu vaših biljaka.
Za zalivanje biljaka permakulturisti pokušavaju iskoristiti vodu iz prirode koliko god je to moguće, maksimalno koristeći podzemne vode i atmosferske vode. Bačve za prikupljanje kišnice će vam omogućiti prikupljanje atmosferske vode.
Za zaštitu biljaka od štetočina sadite biljke koje djeluju sinergistički, odnosno tražite biljke koje će uticati na tjeranje određenih štetočina.
Vjerovatno vam se čini da se permakultura ne razlikuje previše od tradicionalnog starinskog načina uzgoja na selu, postoje neke zajedničke crte, no permakultura odnosno permanentna agrikultura, je sve to uzdigla na jedan viši nivo, preuzimajući obrasce uzajamnog djelovanja i harmonije iz prirode. Na ovaj način možemo sebi i svojim potomcima osigurati život pun zdrave hrane, u zdravom okolini, koristeći se samo onim što nam je priroda tako obilato podarila. Ukoliko se odlučite na ovakav način života u skladu s prirodom, obratite se za savjet nekom stručnjaku, potražite više detaljnih informacija ili se jednostavno uputite na neki kurs permakulture.
Preuzeto sa: http://matrixworldhr.com/2012/10/17/permakultura-organski-uzgoj-dostupan-svima/
Korisni linkovi:
http://permakultura.hr/
http://permaculture.rs/
Danas smo svedoci sve većem ugrožavanju naše planete, usled sve većeg pritiska na životnu sredinu sa kojom smo okruženi. Taj pritisak se ogleda u trošenju enormnih rashoda električne energije, male reciklaže, ispuštanja velikih količina štetnih materija u životnu sredinu i sl.
Aparati kvalifikovani “energetskom
zvijezdom” iskorišćavaju 10 - 50% manje energije nego standardni modeli.
Sadrže veoma niske nivoe nestalnih
organskih jedinjenja. 
Mašina sa energetskom zvijezdom može
uštedjeti 50% više vode, poredeći sa
standardnim modelima. 
Kompostirane organske materije mogu
umanjiti potrebu za vodom, đubrivom i pesticidima.
Poslednji izvjestaj Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama
je skoro pa gotov, a napisan je od strane hiljadu naučnika. Izvjestaj je
veoma važan, ali i pomalo dosadan.
Plastika je svuda oko nas. Pogledajte oko sebe sada i izbrojte
stvari za koje znate da sadrže plastiku. Plastika je pogodna i jeftina, ali
postoje neke velike zamke da bi se živjelo u plastičnom svijetu. Plastika
skriva neke gadne sastojke, kao što su ftalati i BPA. I pored toga što zagađuje
čovjekovo tijelo, sve što čini plastiku zagađuje planetu. Najbolji način za
uklanjanje plastik iz svakodnevnog života je da se izbjegne jednokratna
upotreba plastike koliko je to moguće: stvari poput plastičnih kesa, kesa za
skladištenje prehrambenih namirnica i plastičnih boca za jednokratnu upotrebu.
Permakultura je grana ekološkog dizajna, ekološkog inžinjerstva i dizajna zaštite sredine koja razvija održivu arhitekturu ljudskih naselja i samoodržive poljoprivredne sisteme po uzoru iz prirodnih ekosistema.
